Dogodilo se to prije 2186 godina. Kralj Filip V. Makedonski cuo je od svojih vojnika da se sa najviseg vrha Hemusa u Trakiji (otprilike podrucje danasnje Bugarske), vide dva mora, Pontsko (Crno) i Jadransko te Dunav i Alpe.
U to vrijeme Rim je bio u usponu snage i kralj se potajno pripremao na obranu. Krenuo je iz grada Stobi (danas arheolosko nalaziste kod mjesta Gradsko na Vardaru) u Trakiju, gdje je namjeravao naci saveznike te dalje do germanskog plemena Bastarna (kod usca Dunava) i keltskog plemena Skordiska (oko rijeke Morave).
Prolazeci zemljom Meda (danasnje podrucje izmedu Malesevskih planina, Kumanova i Osogovske planine) zazelio se popeti na Hemus kako bi se sa njegovog vrha orijentirao za buduci pohod protiv Rima. Sve je to zapisao rimski povjesnicar Tit Livije (knj. 40., gl. 21.) koji o samom usponu pise ovo: "Filip je prosao zemlju Meda i dalje kroz puste krajeve, sto leze izmedu Medske zemlje i Hemusa i stigao je nakon sedmodnevnog puta na podnozje planine. Tu je proveo jedan dan da bi izabrao vojnike koji ce ga pratiti. Dok su se penjali po niskim humcima uspon nije bio naporan, no sto su se vise uzdizali sve su teze hodali po krsevitom i neprohodnom terenu. Najzad stigose na tako mracan put da su zbog gustoce drveca i isprepletene klekovine jedva vidjeli nebo. Kad su se domogli grebena sve je bilo prekriveno maglom da su se kretali kao po noci. Treceg dana su se konacno popeli na vrh. Svi su bili izmoreni od puta, a posebno kralj zbog svoje poodmakle dobi (kralj je uspon poduzeo godine 181. pr.n.e. a zivio je od 238. do 179., dakle imao je 57 godina). Nakon sto je prinjeo zrtvu koju je posvetio vrhovnom bogu neba Jupiteru i bogu sunca Solu, sisao je sa vrha u dva dana jer se pribojao nocne hladnoce." Livije jos navodi da je po silasku nastavio put prema zemlji Dantela (podrucje oko grada Kjustendila u zapadnoj Bugarskoj).
Sve ovo procitao je cuveni talijanski pjesnik Francesco Petrarka i, kako pise u jednom svom pismu, upravo ga je taj uspon kralja Filipa ponukao da se 1336. godine popne na Mont Ventoux (1920 m) na jugoistoku Francuske. Ova veza Petrarke i Filipovog uspona je izuzetno zanimljiva jer se Petrarkin uspon biljezi kao prvi poznati uspon na neku planinu radi cistog zadovoljstva, dakle, kao zacetak planinarstva.
S obzirom da se do prije 200 godina cijeli planinski lanac od Jadrana do Crnog mora nazivao Hemus, nejasno je na koji se to vrh penjao kralj Filip.
Ako se krene od mjesta Stobi prema sjeveru uz dolinu Vardara pa se uzme u obzir 7 dana putovanja, dolazimo do vise mogucnosti. Oko ovog pitanja se krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca vodila zustra rasprava u njemackoj i austrijskoj planinarskoj literaturi. Njemacki planinarski pisac Dr. Oster u casopisu Njemacko-austrijskog alpskog drustva godine 1886. zastupa tezu da se Filip popeo na Rilsku Musalu (2925 m), najvisi vrh Balkana. U istom casopisu godine 1898. to tvrdi i Nijemac F. Ramsauer. S njima se slaze i bugarski pisac Gavrilo Kacarov u svojoj raspravi "Car Filip V. na Musala", dok takoder bugarski pisac Dr. K. Jirecek u svom djelu "Knjazestvo Blgarija" tvrdi da se Filip uspeo na Vitosu (2290 m) iznad Sofije. Becki geograf E. Oberhuber iznosi trece misljenje, da je taj vrh bio Vezen (2197 m) ili Jumrukcal (2373 m), vrhovi na Staroj Planini. Jedna austrijska studija iz 1932. slaze se sa Osterom i Kacarovim da se radi o Musali.
U "Hrvatskom planinaru", vjerojatno pod utjecajem ovih rasprava, objavljena su cak tri clanka koja se bave ovom zanimljivom temom. Dok se Nijemci, Austrijanci i Bugari iskljucivo fokusiraju na vrhove u Bugarskoj, autori calanaka u HP-u sve to potpuno pobijaju i dokazuju da se Filip penjao na jedan od vrhova u sadasnjoj Makedoniji.
Prvi clanak objavljen je 1922., br.3, str.45, potpis autora "P-c" (Josip Pasaric - op.ur). Autor prepricava Livijev zapis i nagada da bi taj vrh mogao biti Ljuboten (2498m) na Sar-planini. Njegovi su argumenti da je taj vrh nalazi gotovo na sredini Balkana i da narodna predaja kaze da se sa tog vrha vidi Bijelo (Egejsko) more. Ovaj autor medutim pravi tesku gresku jer navodi da je Ljuboten najvisi vrh Sar-planine i navodi potpuno pogresnu visinu 2700 m (najvisi vrh ima visinu 2748 m, prije se zavo Turcin, a danas se zove Titov vrh).
Drugi clanak objavljen je 1932. a autor je dr. Ivan Krajac. Polazeci sa stanovista da se niti sa jednog bugarskog vrha ne vide dva mora, Krajac zastupa teoriju da je jedini vrh koji pruza takav vidik Golem Korab (2753 m), najvisi vrh sadasnje Makedonije. Dva su razloga na kojima Krajac temelji svoju tvrdnju. Prilikom njegovog posjeta Sar-planini, mjestani su mu pricali da se sa Golem Koraba vidi Jadransko more i Solunski zaljev, dakle Egejsko more. Krajac je potvrdu ove tvrdnje nasao i u djelu "Glacijacija Sar-planine i Koraba" autora Riste T. Nikolica iz 1912. godine, gdje stoji da se sa Koraba vidi Solun. Osim ovog geografskog dokaza, Krajac svoju teoriju dokazuje i sa etimoloskog stanovista. Naziv vrha Korab je izveden iz rijeci "Kuraba" sto predstavlja predkrscansko slavensko bozanstvo pomorstva, pomorskog boga. Pretpostavka je da su Slaveni zbog vidika na dva mora dali ovom vrhu ime svog bozanstva. Od tog imena izveden je i naziv "korablja" za primitivnu ladu.
Tradicija postavljanja bogova na vrh planina poznata je i u nasim krajevima, npr. najvisi vrh Dinare, Troglav, dobio je ime po staroslavenskom bogu Triglavu koji predstavlja personifikaciju religioznog trojstva: neba, zemlje i pakla. Krajac a isto tako ni "P-c" ne uzimaju u obzir ondasnje granice izmedu Makedonije i Mezije (Moesia - danasnje Kosovo i juzna Srbija). U to vrijeme Mezija se prostirala sve do izvora Vardara ukljucujuci Sar-planinu i Korab. Valja dodati da stari Makedonci nisu bili u dobrim odnosima sa Dardancima koji su nastanjivali Meziju.
 Treci tekst objavljen je 1962. br.3-4, str.79 autora Dusana S. Krivokapica iz Srbije.
Ovaj autor se uglavnom bazira na vec navedenim cinjenicama, ali ima i dva vrlo bitna odstupanja. On tvrdi da je kralj Filip na uspon krenuo iz mjesta Dupnica (na zapadu sadasnje Bugarske) i da se penjao na najvisi vrh svoje drzave. Ovakve tvrdnje u potpunosti okrecu cijelu teoriju i dovode do ocitih kontradiktornosti. Granica Makedonije i Trakije se u gornjem toku rijeke Strume udaljavala prema zapadu pa je dvojbeno da li je Dupnica bila u sastavu makedonske drzave. Nakon opseznog pobijanja svih austrijskih i bugarskih teorija, Krivokapic tvrdi da se Filip penjao na najvisi vrh planine Jakupice, Solunsku glavu (2540 m). Dva su razloga temelj njegovoj teoriji. On tvrdi da je Solunska glava u to doba bila najvisi vrh Filipove drzave. Bez obzira na to sto Krivokapic dokazuje da se sa tog vrha ne vidi ni jedno more, on pretpostavlja da je kralj povjerovao narodnom vjerovanju da se sa Solunske glave vidi Solunski zaljev zbog kojeg je taj vrh i dobio to ime.
Sva tri autora zanemaruju Livijev navod da se Hemus nalazi u Trakiji, a niti jedna od ove tri planine nisu bile u sastavu te drzave. Potpuno je jasno da je svaki od navedenih istrazivaca u zelji da bude originalan odabrao po jedan od istaknutih vrhova Balkanskog poluotoka. Samo jedan vrh, Musala, ima "najvise glasova" sto je u jednu ruku i logicno jer je to doista najvisa planina na Balkanu i doista se nalazila u Trakiji. Podatak da se sa neke od navedenih planina vide dva mora je u stvari krivi trag. S bugarskih planina se definitivno ne moze vidjeti Jadransko ili Egejsko more. To dokazuju i Krajac i Krivokapic.
 Nedavno sam uspostavio kontakt sa planinarima iz Makedonije i oni mi ne mogu odgovoriti da li je tko sa Solunske glave ili sa Golem Koraba vidio dva mora. Krivokapic cak i dokazuje da nema opticke vidljivosti izmedu Solunske glave i oba mora. Mozda se sa Koraba vidi Jadransko more, ali Solunski zaljev vrlo tesko. Ako se, dakle, iskljuci ovaj trag i ako se fokusiramo na stvarni cilj Filipovog putovanja, a to je prikupljanje saveznika za rat protiv Rima, onda su bugarske planine vrlo vjerojatan odgovor. Cak i ako zanemarimo mjesto polaska, Filip je morao na putu prema Skordiscima i Bastarnima proci pored Musale i Vitose. Narod je i bez mjernih instrumenata sigurno znao koja je planina najvisa pa je velika vjerojatnost da se Filip penjao na Musalu. No, ako se kralj penjao na Musalu, onda vojni motivi definitivno padaju u vodu jer je nelogicno da se za rat koji ce se voditi na zapadu i jugu, protiv Rima, kralj penje na vrh koji se nalazi na istoku. Dakle, motiv Filipova uspona je najvjerojatnije bila cista zelja da se popne na najvisi vrh. Ako je to tocno, onda je prvi planinar kralj Filip V. Makedonski, a ne Francesco Petrarka.
Bez obzira na ovaj Filipov pohod i potragu za saveznicima, rimska je sila godine 168. p.n.e. u bitci kod Pydne (mjesto u Solunskom zaljevu) porazila Makedonce i zarobila posljednjeg makedonskog kralja Perseja, sina Filipa V. Prekid ove kraljevske loze je ujedno i konacan kraj velikog carstva Aleksandra Makedonskog.
Nadam se da je ovaj tekst ponukao jos nekoga da razmisli o mogucem odgovoru. Bit ce mi drago ako ovom pricom o kralju Filipu V. Makedonskom pobudim zanimanje nekog povjesnicara, geografa ili planinara.
Literatura:
1) Kralj Filip - prvi planinar na Balkanu, P-c., Hrvatski planinar, 1922, br.3, str. 45
2) Na koju planinu na Balkanu uspeo se kralj Filip V. Macedonski?, dr. Ivan Krajac, Hrvatski planinar, 1932., str. 102-104
3) Na koju se planinu peo makedonski kralj Filip V.?, Dusan S. Krivokapic, Nase planine, 1962., br. 3-4, str. 79-85.
4) Veliki svjetski povijesni atlas, DSZ d.d., 2000.
Dodatak statiji:
Zajedno sa cuvenim kartazaninom Hanibalom, Filip V. bio je u saveznistvu protiv Rima. Hanibal se proslavio poznatim vojnim pohodom preko Pirinejskog poluotoka i Francuske na Rim. Posebno je ostao u povijesnim dokumentima zabiljezen njegov, za ta vremena cudesan, prelazak Alpa preko prijevoja Moncenizij (Massif du Mt. Cenis) u blizini Torina. Hanibal je Rimljanima nanio teske poraze, a posebno se istice cuvena bitka kod Kane 216 g. p.n.e. (Cannae - u blizini danasnje Fggia-e). Tih godina, tocnije 214. p.n.e., na strani Hanibala se borio i kralj Filip V. Unatoc tim porazima Rim se vrlo brzo oporavio i 202. g. p.n.e. nanio konacan poraz Kartazanima, a Filip je ostao sam.
Faruk Islamovic, "Hrvatski planinar" mart 2005
|
